SLOVENSKI GRAFIČARI IZ ITALIJE / ARTISTI GRAFICI SLOVENI D'ITALIA / SLOVENSKI GRAFIKI IZ ITALIJE

25/mar/2021 13:52:15 Segno Contatta l'autore

 


SLOVENSKI GRAFIČARI IZ ITALIJE 

četvrtak, 25. 3. u 19.00
galerija Zuccato, Decumanus 34, Poreč

otvorenje skupne izložbe u suradnji s Međunarodnim grafičkim centrom iz Ljubljane i Veleposlanstvom Republike Slovenije u Republici Hrvatskoj

autori: Avgust Černigoj, Bogdan Grom, Matjaž Hmeljak, Zora Koren Skerk, Marjan Kravos, Anton Zoran Mušič, Klavdij Palčič, Claudia Raza, Jan Sedmak, Lojze Spacal, Franc Vecchiet, Edvard Zajec, Ivan Žerjal

kustos: Denis Volk

trajanje izložbe: 25.3. do 30. 4. 2021.

radno vrijeme galerije:

 svakim danom 10.00 – 12.00 i 16.00 – 20.00, osim nedjeljom i državnim blagdanima

Ulaz slobodan. 

 Izložba slovenskih grafičara u Italiji pregled je grafičkog stvaranja umjetnica i umjetnika koji izviru iz talijanskog prostora ili su u njemu stvarali. Ovim pregledom svakako nisu zahvaćeni svi stvaraoci, već samo oni koji su redovito stvarali u mediju grafike, a neki su svojim djelovanjem utjecali i na umjetničko stvaranje drugih umjetnica i umjetnika. Djela prikazana na izložbi vremenski sežu unazad sve do razdoblja između dvaju ratova.

Izložba također predstavlja grafičarke i grafičare koji su surađivali s Međunarodnim grafičkim likovnim centrom iz Ljubljane (MGLC), kao sudjelovatelji i pobjednici Međunarodnog grafičkog bijenala, koji  organizira MGLC a traje još od 1955. godine, i u svijetu slovi kao jedan od najvažnijih i najuglednijih grafičkih bijenala. Neki od izloženih umjetnika uvršteni su u grafičke zbirke MGLC-a, neki su stvarali u njegovim grafičkim ateljeima, stoga mnogo izloženih radova dolazi iz te ustanove. Izbor umjetnika iz Italije, koji je sužen samo na one slovenske narodnosti, dopunjen je još s nekim mlađim umjetnicima koji su važni grafički stvaraoci tog prostora.

Izložbu su podržali:

MGLC – Međunarodni grafički likovni centar, Ljubljana

Veleposlanstvo Republike Slovenije u Zagrebu

Ministarstvo kulture Republike Slovenije

Ured Vlade Republike Slovenije za Slovence u inozemstvu

Kulturno društvo za umjetnost KONS, Trst

Posebna zahvala MGLC-u, Međunarodnom grafičkom centru iz Ljubljane, Financijskom društvu KB1909 iz Gorice, Generalnom konzulatu Republike Slovenije u Trstu te umjetnicima i privatnim kolekcionarima za posuđena djela. 

Grafika na naslovnici:
Anton Zoran Mušič: Ribe / Pesci (Poissons), 1951, litografija u boji / litografia a colori, 37 x 48,5 cm, (foto Jaka Jeraša)

 


SLOVENSKI GRAFIČARI IZ ITALIJE

 

kustos: Denis Volk

 

U suradnji s MGLC-om – Međunarodnim grafičkim likovnim centrom iz Ljubljane

 

umjetnici: Avgust Černigoj, Bogdan Grom, Matjaž Hmeljak, Anton Zoran Mušič, Zora Koren Skerk, Marjan Kravos, Klavdij Palčič, Claudia Raza, Jan Sedmak, Lojze Spacal, Franc Vecchiet, Edvard Zajec, Ivan Žerjal

 

 

August Černigoj (1898., Trst – 1985., Sežana) istaknuti je predstavnik slovenske avangarde i utemeljitelj slovenskog konstruktivizma. Stvarao je crteže, slike, akvarele, kolaže, scenografije, modele, ilustracije, zidne slike crkava i likovnu brodsku opremu te je u svom radu tražio nove načine izražavanja. Grafiku je realizirao posebno u bakropisima i linorezima. Godine 1976. za svoj je rad dobio Prešernovu nagradu. Podučavao je mnoge generacije i utjecao na mnoge umjetnike.

 

Bogdan Grom (1918., Devinščina pri Proseku – 2013., SAD) radio je kao slikar, grafičar i kipar. Godine 1957. preselio se u Sjedinjene Američke Države, gdje se specijalizirao za primijenjenu umjetnost i opremio trgovačka i ekonomska središta te druge urbane i sakralne objekte. Stvarao je slike, kipove, crteže, tapiserije i ilustracije. U njegovim se djelima prepoznaje privrženost rodnom Krasu, sličnom Novom Meksiku. Predavao je u brojnim školama u Sloveniji, Italiji i SAD-u.

 

Matjaž Hmeljak (1941., Trst) diplomirao je elektroniku, a kasnije predavao informatiku. U razdoblju od 1970. do 1980. surađivao je sa slikarom Edvardom Zajcem, s kojim je realizirao četiri glavna sustava na polju računalne umjetnosti te postao jedan od pionira računalne grafike u svjetskim razmjerima. Otada razvija vlastite sustave računalne umjetnosti na polju računalne grafike.

 

Anton Zoran Mušič (1909., Bukovica – 2005., Venecija) nakon mnogih je preseljenja iz Maribora otišao na Akademiju u Zagreb. Nakon putovanja u Španjolsku (1935.), služio je vojni rok u Dalmaciji, u koju se redovito vraćao. Tijekom Drugog svjetskog rata živio je između Trsta i Venecije, gdje je 1944. uhićen i poslan u logor Dachau. Nakon rata odlazi iz Ljubljane u Goricu, a zatim u Veneciju, gdje upoznaje suprugu Idu Cadorin s kojom je proveo život između Venecije i Pariza. Kao izvrstan crtač, slikar i grafičar etablirao se na međunarodnoj razini. Motivi su mu bili krš i Dalmacija, talijanski krajolici, aktovi i portreti, posebno Ida, te autoportreti, prizori iz logora (ciklus Nismo zadnji), pogledi na Veneciju i ostalo.

 

Zora Koren Skerk (1927., Zagorje pri Pivki – 2016., Trst) radila je u Trstu, a nakon umirovljenja u potpunosti se posvetila umjetnosti. Stvarala je slike i grafike, posebno bakropise i linoreze. Motivi su joj kraški krajolik, cvijeće, mrtva priroda, portreti i ostalo. Sudjelovala je na Međunarodnom grafičkom bijenalu i primila nekoliko nagrada za svoj rad.

 

Marjan Kravos (1948., Trst) na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani diplomirao je slikarstvo, a na postdiplomskom studiju i grafiku. Predavao je povijest umjetnosti i grafiku, a do umirovljenja bio je dugogodišnji tehnički menadžer i scenograf u Slovenskom stalnom kazalištu u Trstu. Stvarao je grafiku i posljednjih se godina posvetio ex librisu. Za svoj je rad primio nekoliko nagrada. Živi u Trstu.

 

Klavdij Palčič (1940., Trst) diplomirao je na Umjetničkom liceju u Veneciji. Predavao je crtanje i povijest umjetnosti u slovenskim školama u Trstu i Gorici. Godine 1977. osnovao je grafički studio Graficenter u Izdavačkoj kući Tršćanskog tiska (Založništvo tržaškega tiska). Bavi se slikarstvom i grafikom, kao i ilustracijom, scenografijom i kostimografijom. U svom radu uglavnom istražuje odnos između duha i materije, između čovjeka i okoline. Živi u Trstu.

 

Claudia Raza (1943., Čedad) svestrana je umjetnica – slikarica, grafičarka i pjesnikinja. U Veneciji je pohađala Međunarodnu grafičku školu i bila jedna od osnivača umjetničke tiskare Tintoretto. U grafici koristi klasične i eksperimentalne tehnike. Raza u svojim knjigama umjetnice kombinira poeziju i grafiku. Motivi su joj često priroda, posebno Kras i ušće Timave. Živi i radi u Nabrežini kod Trsta.

 

Jan Sedmak (1983., Trst) nakon studija na Tršćanskom umjetničkom institutu Nordio usredotočio se na područje ilustracije. Od 2008. godine radi samostalno te kao ilustrator i animator za mnoge izdavačke kuće i klijente. Svojim ilustracijama ilustrira i dizajnira knjige, časopise, plakate i reklame. Njegova je ilustracija čista i jednostavna, jasna i jezgrovita. Motive preuzima iz svog kućnog okruženja i svakodnevnog života. Živi i radi u Trstu. Uvršten je među dvjesto finalista nagrade World Illustration Awards 2020.

 

Lojze Spacal (1907., Trst – 2000., Ljubljana) studirao je u nekoliko umjetničkih škola u Italiji. Svjetski je poznat predstavnik suvremene grafičke umjetnosti. Sudjelovao je na Venecijanskom bijenalu 1948., 1954. i 1958. Njegovim djelima dominiraju kraški motivi. Godine 1974. dobio je Prešernovu nagradu za životno djelo. Galerija Lojze Spacal u Štanjelu posvećena je njegovom radu.

 

Franc Vecchiet (1941., Trst) nakon studija grafike u Urbinu studirao je u Veneciji, Parizu i na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Njegovo stvaralaštvo uključuje slikarstvo, grafiku, kolaž i instalacije. Vecchietov umjetnički izraz omogućuje slobodno iskustvo i interpretaciju struktura koje daju osjećaj reljefa. Za svoj grafički opus 1989. godine dobio je nagradu Prešernovog fonda. Vodi tečajeve grafike i živi u Trstu.

 

Edvard Zajec (1938., Trst – 2018., Syracuse, SAD) nakon preseljenja s obitelji u SAD pohađao je tamošnju umjetničku školu, a potom diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Vratio se na postdiplomski studij u Sjedinjenim Državama, na Sveučilištu Ohio. Između 1970. i 1980. vratio se u Trst, gdje je s Matjažem Hmeljakom realizirao svoje ideje na polju računalne grafike. Uvršten je među pionire računalne grafike u svijetu. Od 1980. živio je u Syracuseu (New York, SAD), gdje je na sveučilištu predavao računalnu grafiku.

 

Ivan Žerjal (1976., Gorica) nakon što je diplomirao povijest umjetnosti na Sveučilištu u Trstu, završio je specijalizaciju na Sveučilištu Ca' Foscari u Veneciji. Od 2003. predaje na slovenskim višim školama u Gorici. Godine 2014. doktorirao je na Filozofiji i teoriji vizualne kulture na Sveučilištu Primorska u Kopru, gdje je nekoliko godina bio asistent. U središtu njegovog umjetničkog stvaranja je zanimanje za figuru. Istražuje njezinu moć te semantičke razlike i odstupanja koja nastaju pri korištenju različitih medija.

 

 

POGLED U GRAFIČKO STVARANJE BLIZU I OKO NAS

 

Odavno su Istra i sadašnja Furlanija-Julijska krajina bile narodno izmiješana područja – naročito Trst – na kojima su u proteklim stoljećima zajedno živjeli Hrvati, Talijani i Slovenci, a u Trstu i Puli i drugi narodi. Tijekom brojnih povijesnih događanja na tom se području politička situacija često mijenjala, a isti je teritorij pripadao nekoliko država.

S obzirom na to pripadnost umjetnica i umjetnika možemo promatrati s različitih gledišta. Prvenstveno su oni pripadnici naroda (po roditeljima), zatim pripadnici države; ako je netko živio i radio u različitim državama, „prisvaja“ ga više država. Dobar primjer za to je Anton Zoran Mušič – po roditeljima Slovenac, rođen u Austro-Ugarskoj, zatim je živio na slovenskom etničkom prostoru u Italiji i Jugoslaviji, studirao u Zagrebu, a potom živio u Veneciji i Parizu. Tako dolazimo do podataka da je Mušič slovenski, talijanski, jugoslavenski, hrvatski, francuski, pa čak i austrijski umjetnik.

A likovna umjetnost, koja ne govori riječima i ne koristi se verbalnim jezikom, univerzalna je.  Pripovijeda priče, ispovijeda i izaziva osjećaje, oslobađa misli. Dotiče svakoga.

Na predstavljenoj izložbi odabrani umjetnici i umjetnice dolaze s područja današnje Italije, talijanski su državljani, prema tome i talijanski umjetnici, ali su po rođenju Slovenci te su stoga i slovenski umjetnici. Na njihovu smo umjetnost ponosni i jedni drugi. Na kraju je ipak najvažnije kako se i kakvu pripadnost osjećaju sami. Šire gledano, riječ je o europskim umjetnicima s geografskog područja koje leži istočno od sjevernog dijela Jadranskog mora. Pripadaju svima.

Umjetnici koji su sa svojim radovima prisutni na izložbi su: Avgust Černigoj, Bogdan Grom, Matjaž Hmeljak, Zora Koren Skerk, Marjan Kravos, Anton Zoran Mušič, Klavdij Palčič, Claudia Raza, Jan Sedmak, Lojze Spacal, Franc Vecchiet, Edvard Zajec i Ivan Žerjal.

Koncept izložbe suradnja je umjetnika i umjetnica iz Italije s Međunarodnim grafičkim likovnim centrom u Ljubljani (u daljnjem tekstu MGLC) kao sudionika Međunarodnog grafičkog bijenala[1] (više od 250 ih je bilo iz Italije prije 2000., među njima sam izabrao devetoricu slovenskog podrijetla). Mnogi su uvršteni u grafičke zbirke MGLC-a, a petorica odabranih također je stvarala u grafičkim radionicama MGLC-a, koje su dostupne kako lokalnim umjetnicima tako i onima na rezidenciji. Dopunio sam i zaokružio ovaj izbor grafičara i grafičarki slovenskog podrijetla s nekima koji su stvarali u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata do danas, a koji su vrlo intenzivno i kontinuirano radili s grafikom tijekom svog umjetničkog stvaralaštva, pa možemo govoriti o grafičkim opusima pojedinih umjetnika i umjetnica. Nažalost, nisu svi uključeni u izložbu.

Grafičari i grafičarke slovenskog podrijetla iz Italije predstavljaju velik i važan udio kako među talijanskim tako i među slovenskim umjetnicima, neki od njih nalaze se na samom vrhu grafičkog stvaralaštva, važni su i za slovensku i za talijansku likovnu umjetnost, ali i šire na europskoj ili svjetskoj razini. Slovenski umjetnici i umjetnice iz Italije, predstavljeni na izložbi, bili su prepušteni utjecaju talijanskog umjetničkog prostora i zapadnim umjetničkim tijekovima u razdoblju oko Drugog svjetskog rata, ali njihova pripadnost slovenskoj zajednici i privrženost primorskom zavičaju ostavili su na njima snažan trag. Većina ih se školovala u Italiji, neki u njemačkim školama, ali u poratnom razdoblju mnogi su usavršavali svoje vještine i stjecali dodatna znanja pod mentorstvom drugih umjetnika koji su živjeli u Italiji ili na umjetničkim obrazovnim institucijama u Sloveniji.

Ako izložbu promatramo sa stajališta grafičke tehnike, ona predstavlja kako klasične grafičke tehnike (linorez, drvorez, litografija, bakropisi, sitotisak i druge, ali i razne eksperimentalne tehnike) tako i moderne grafičke tehnike. Prvo su predstavljeni afirmiraniji i utjecajniji umjetnici: Lojze Spacal, sa sitotiscima tipičnih motiva Krasa, višestruki je sudionik Venecijanskog bijenala i među pokretačima Međunarodnog grafičkog bijenala u Ljubljani; svestrani umjetnik Avgust Černigoj, kojeg predstavljaju konstruktivistička djela, bio je avangardist slovenske umjetnosti te je podučavao i usmjeravao mnoge mlade umjetnike različitih generacija i značajno utjecao na razvoj likovne umjetnosti. Bogdan Grom i Edvard Zajec afirmirali su se u Americi. Bogdan Grom predstavljen je litografijama, tiskanima u Americi s motivima zavičajnog Krasa, i sitotiskom s apstrahiranim motivom krša, osmišljenim u radionici MGLC-a. Edvard Zajec predstavljen je litografijama i iz njih izvedenim izvornim računalnim grafikama, tiskanima na ploteru, prvima takve vrste u svjetskim razmjerima. Anton Zoran Mušič, univerzalni (sve)europski umjetnik, predstavljen je litografijama u kojima dominiraju dalmatinski motivi i talijanski krajolici.

Sva petorica stvarala su klasičnim grafičkim tehnikama, a slijede ih Klavdij Palčič sa sitotiscima koji mu omogućuju kombiniranje naznačenje figure u jednakom odnosu s naznačenim elementima prostora na sličan način kao u slikarstvu; Clavdia Raza s krškim motivima i likovima u tehnici karborunduma; Franc Vecchiet s grafikama različitih tehnika iz različitih razdoblja, pokazujući kontinuitet svog opsežnog grafičkog opusa, često konceptualnog; grafike u bakropisu i akvatinti Marjana Kravosa, koje istražuju odnos između tvrdih geometrijskih likova u oštro ograničenom mekom prostoru ili obratno, mekih likova u oštro omeđenom prostoru. Nakon toga slijede mrtve prirode Zore Koren Skerk u tehnici dubokog bakropisa u boji i sitotisku.

U suvremene grafičke tehnike, koje uključuju i druge umjetničke žanrove i tehnologije, ubraja se i pionirska računalna grafika Edvarda Zajca, koja je bila osnova za novije/suvremenije grafičke tehnike što graniče s fotografijom, slikanjem, pa čak i skulpturom, a kreativni postupak stvaranja umjetničkog djela, koji obično može završiti i tiskanjem u jednoj ili više kopija, također uključuje navedene umjetničke žanrove i uporabu računalne tehnologije za stvaranje i "tiskanje". Tako je stvorena digitalno snimljena i računalno obrađena fotografija koja se ispisuje printerom, kao i digitalno snimljena i razvijena/ispisana fotografija koja se kasnije utiskivanjem (prijenosom) prenosi na drugu podlogu, a ponekad ručno dorađuje bojama (Ivan Žerjal). Također možemo uključiti računalno zamišljen i dizajniran trodimenzionalni objekt ispisan 3D-printerom te sliku ili ilustraciju koju je umjetnik stvorio na računalu pomoću miša, koristeći računalni program s posebnim "kistovima" i "olovkama" (Jan Sedmak), pa i druga djela koja je umjetnik kreirao programirajući računalni program koji radi automatski te stvara i dizajnira bezbroj slika, dok umjetnik neprestano postavlja i ispravlja funkcije i varijable programa, utječući tako na nastale slike, među njima bira primjerene te ih tiska (Matjaž Hmeljak).

Autorice i autori predstavljeni su s tek nekoliko radova iz vlastitih bogatih opusa, pa je izložba prilično skromna i krnja u tom smislu, dok istovremeno pokušava uhvatiti onaj segment djelovanja umjetnica i umjetnika koji je nastao u grafičkim radionicama MGLC-a. Ukoliko takve radove za izložbu nije bilo moguće pridobiti, neki su umjetnici predstavljeni reprezentativnim djelima iz njihovog opusa ili kombinirano. Vjerujem da je sadržajna i tehnička raznolikost izloženih djela prednost, a ne nedostatak, jer obogaćuje ovu izložbu, ali neki od gledatelja bi ipak mogli steći dojam da postav djeluje nehomogeno i previše raznoliko. Ne smijemo zaboraviti da je ovo predstavljanje umjetnika koji su stvarali u različitim razdobljima, različitim grafičkim podžanrovima i tehnikama, pod različitim utjecajima i u različitim tehničkim uvjetima. U svom su stvaranju imali različite pristupe i ciljeve, obrađivali su različite teme ili su samo istraživali mogućnosti grafike kao kreativnog medija i prepustili se eksperimentiranju.

 

Denis Volk



[1] Međunarodni grafički bijenale, koji organizira MGLC, jedan je od najstarijih i najvažnijih bijenala grafike na svijetu. Prvi grafički bijenale organiziran je 1955. godine.

 

blog comments powered by Disqus
Comunicati.net è un servizio offerto da Factotum Srl